Da li se često hvatate kako neprestano analizirate ton glasa vašeg partnera, tražeći u njemu i najmanji znak nezadovoljstva? Možda često izgovarate pitanje "Da li me voliš?", ali čak i kada dobijete potvrdan odgovor, taj osjećaj olakšanja traje samo nekoliko trenutaka prije nego što sumnja ponovo nastupi.
Ovaj osjećaj da ljubav morate neprestano "zarađivati" i da jedan pogrešan korak znači kraj odnosa, nevjerovatno je bolan. Mnogi će vam reći da ste previše zahtjevni ili da nemate samopouzdanja, čime vam samo nameću dodatni osjećaj krivice.
Fenomen udovoljavanja drugima kao vaš odbrambeni mehanizam
Kada imate preokupirani (anksiozni) stil vezivanja, vaš nervni sistem je naučio da je sigurnost uslovljena. U prošlosti ste možda usvojili uvjerenje da ćete biti voljeni i zaštićeni samo ako ste "dobri", ako ne pravite probleme i ako konstantno zadovoljavate tuđe potrebe na uštrb vlastitih. Vaše ugađanje partneru zapravo nije samo crta vašeg dobrog karaktera, to je vaš nesvjesni, visoko razvijeni odbrambeni mehanizam.
Vaš um funkcionira po logici: Ako ga učinim savršeno sretnim, neće imati razloga da me ostavi. Problem sa ovom strategijom preživljavanja je što ona stvara dinamiku u kojoj vi postajete sakupljač mrvica pažnje. Budući da vaša unutrašnja posuda sigurnosti ima rupu na dnu, koliko god vam partner pružio pažnje, to nikada nije dovoljno.
Tokom mog višegodišnjeg rada sa klijentima, naučio sam da promjena nikada ne dolazi kroz prisilu, već kroz razumijevanje. Vaš sistem se ne mijenja zato što mu to naredimo, već zato što mu ponudimo nešto bolje.
Šta ako se ovi obrasci nastave još 10 godina?
Zapitajte se koliko još dugo možete nositi ovaj teret. Vaš mozak troši ogromne količine energije samo da bi održao ovaj privid kontrole nad partnerovim osjećanjima. S vremenom, partneri se često počnu osjećati ugušeno pod pritiskom očekivanja da stalno moraju dokazivati svoju ljubav, što ih tjera na povlačenje.
S druge strane, u vama se počinje skupljati duboka ogorčenost jer vaš trud nikada nije adekvatno uzvraćen. Postajete rob sopstvene strategije preživljavanja koja vam više ne služi, živeći život u kojem ste svima drugima prioritet, osim sebi.