Na početku svakog novog odnosa sve djeluje nevjerovatno obećavajuće. Oduševljeni ste, hemija je prisutna i čini se da ste napokon pronašli nekoga ko vam odgovara. Ali onda, gotovo preko noći, nešto se mijenja. Počinjete primjećivati sitnice koje vas neizmjerno iritiraju: način na koji partner žvaće hranu, specifičan ton njegovog glasa, ili neka bezazlena navika koja vam odjednom postaje nepodnošljiva.
U tom trenutku, vaš um često počinje prizivati uspomene na neku bivšu ljubav, stvarajući idealizovanu sliku prošlosti koja se čini savršenom u poređenju sa vašom trenutnom, nesavršenom stvarnošću. Rezultat je uvijek isti: uvijek pronađete taj jedan nedostatak kod trenutnog partnera koji vam služi kao savršen izgovor da ne otvorite srce do kraja. Pod izgovorom da ne pristajete na manje od onoga što zaslužujete, vi se povlačite iz odnosa, ostavljajući partnera u konfuziji, a sebe u dobro poznatoj samoći.
Mnogi će vam reći da ste jednostavno previše izbirljivi, cjepidlake ili da tražite nemoguće. Opet, okolina vas krivi i etiketira.
Perfekcionizam u ljubavi kao štit od stvarne ranjivosti
Kada imate odbacujući (izbjegavajući) stil vezivanja, ideja potpune, ogoljene intimnosti u kojoj vas neko može vidjeti sa svim vašim slabostima, za vaš nervni sistem predstavlja opasnost. Da bi vas zaštitio od tog zastrašujućeg stepena bliskosti, vaš mozak koristi strategiju deaktivacije: perfekcionizam i traženje idealnog.
Kada partneru pronađete "neoprostivu" manu, vaš um dobija logičan, racionalan alibi da stvori emocionalnu udaljenost. Ne morate priznati da se plašite bliskosti, umjesto toga, možete jednostavno reći: "Ona se previše glasno smije, ne možemo biti zajedno."
Radim s ljudima koji su već pokušali sve: samopomoć knjige, meditaciju, razgovore s prijateljima. Ono što ja nudim je nešto drugo: prostor u kojem niste sami sa svojim obrascima.
Ovdje na scenu stupa i takozvani sindrom "fantomske bivše". Vaš mozak izvlači iz sjećanja neku bivšu ljubav, potpuno brišući sve razloge zbog kojih ste raskinuli, i pretvara tu osobu u nedostižni ideal. Zašto to radi? Zato što je "fantomska bivša" savršeno sigurna. Ona je samo sjećanje u vašoj glavi. Sjećanje od vas ne traži da danas budete ranjivi, ne traži vašu pažnju, ne plače i ne zahtijeva intimnost.
Poredeći trenutnog, stvarnog partnera sa tim idealiziranim sjećanjem, vi garantirate da trenutni partner nikada neće proći test, čime vaš nervni sistem uspješno sabotira bliskost i zadržava vas na sigurnoj distanci.
Šta ako se ovaj obrazac nastavi još 10 godina?
Zapitajte se gdje vas tačno vodi ova neprestana potraga za "savršenim" partnerom. Vaš mozak troši ogromne količine energije na skeniranje i analiziranje tuđih mana, držeći vas u stanju konstantnog nezadovoljstva.
Odbacivat ćete sjajne tople, autentične ljude jer nisu prošli vaš nemogući test. S godinama, taj osjećaj superiornosti ("Niko nije dovoljno dobar za mene") pretvorit će se u tihu duboku i bolnu usamljenost. Ostaćete sami u svojoj tvrđavi, okruženi duhovima prošlosti i iluzijama budućnosti, dok će stvarni život i stvarna ljubav prolaziti pored vas.