Zamislite situaciju koja vam je vjerovatno bolno poznata: upoznajete nekoga ko je konačno dobar prema vama. Odnos je stabilan, partner je pažljiv i po prvi put osjećate da biste mogli biti voljeni. Međutim, umjesto da osjetite olakšanje i mir, u vama se budi neopisiv, paraližirajući teror. Počinjete osjećati fizičku mučninu, tražite razloge za svađu iz čista mira, ili jednostavno nestajete bez objašnjenja. Vaše tijelo govori "ne ostavljaj me", dok vaš um istovremeno govori "bježi prije nego što te uništi".
Zbog ovog intenzivnog toplo-hladnog ponašanja, ljudi oko vas, pa čak i vi sami, vjerovatno ste počeli vjerovati da ste teški za voljeti, nestabilni ili da namjerno uništavate vlastitu sreću.
Privlačenje i odbijanje u isto vrijeme
Da bismo razumjeli ovaj obrazac, moramo sagledati kako je vaš nervni sistem naučio šta znači biti siguran. Kod većine ljudi, izvor utjehe u stresnim situacijama je bliska osoba. Međutim, ako imate dezorganizovani stil, vi ste u prošlosti vjerovatno naučili da je ista ona osoba koja bi trebala biti vaš izvor sigurnosti, istovremeno i izvor vašeg najvećeg straha, nepredvidivosti ili povrede.
Vaš nervni sistem se zbog toga nalazi u nerješivom biološkom konfliktu. Kada osjetite usamljenost, vaš biološki nagon za preživljavanjem stišće i gura vas prema partneru tražeći bliskost. Ali, onog trenutka kada se partner približi i odnos postane intiman, vaš alarm za opasnost detektuje prijetnju, stišće i tjera vas u bijeg.
Često mi klijenti kažu: Zašto se ovo dešava baš meni? Moj odgovor je uvijek isti: ne dešava se vama, dešava se vašem sistemu. I sistemi se mogu promijeniti.
Vi doživljavate neurološki kratki spoj u kojem tijelo istovremeno prima komande da napadne, pobjegne i zamrzne se. To je razlog zašto osjećate apsolutnu iscrpljenost nakon svakog pokušaja zbližavanja.
Šta ako se ovaj biološki paradoks nastavi još 10 godina?
Pokušajte zamisliti količinu emocionalne i fizičke energije koju ćete potrošiti ako nastavite živjeti na ovom emotivnom rolerkosteru. Vaš mozak ne može vječno izdržati to istovremeno stiskanje gasa i kočnice bez ozbiljnih posljedica po vaše cjelokupno zdravlje.
Ako ovaj sistemski obrazac ostane netaknut, nastavit ćete namjerno i nesvjesno rušiti svaki dobar odnos u koji uđete, ostavljajući iza sebe niz zbunjenih i povrijeđenih partnera. Vaš strah od povrede će se pretvoriti u samoispunjavajuće proročanstvo: u pokušaju da se zaštitite od napuštanja, postat ćete osoba koja napušta. Ta stalna smjena intenzivne žudnje i panične izolacije dovešće vas do potpunog emotivnog izgaranja, gdje ćete na kraju možda potpuno odustati od međuljudskih odnosa.